Dnevnik o (hrvatskom) zdravstvu i medicini
Druga pomoć
Anketa
Hoće li prof. Kurjak biti kažnjen u slučaju "jajne stanice?


Anketa
Ako neće biti kažnjen, to je zato jer:


Anketa
Ministrova izjava da je šefica sindikata nepoželjna u Hrvatskoj je


Anketa
Treba li direktor HZZO-a podnijeti ostavku zbog afere s Prolificsom?


Anketa
Kaptol krši prava radnika


Zatražite savjet

  • Najslabije plaćeni radnik u RH izdvaja godišnje od četiri do pet tisuća kuna na zdravstvenu zaštitu. Godišnji proračun za zdravstvo kreće se između 16 i 18 milijardi kuna, a građani za privatne medicinske usluge izdvajaju naredne tri do četiri milijarde kuna. Prema svim istraživanjima javnog mišljenja, puno ljudi vjeruje kako ovo nije dovoljno za kvalitetno liječenje I da za zdravlje trebaju dati – mito. Liječnik/ca je od vas tražio/la novac za pregled, operaciju, zahvat? Pokušali ste to prijaviti, ali ste naišli na prepreke? Ispričajte svoje iskustvo i zatražite savjet na mail adresi natasa.skaricic@
    slobodnadalmacija.hr

     

    Nema statistike o broju nesretnih slučajeva koji se dogode zahvaljujući lječničkom nemaru, neznanju ili greškama u funkcioniranju sustava. Nešto se ipak zna: Hitna pomoć stiže na poziv dvaput sporije nego u zemljama EU, medicinska oprema je zastarjela, vrijeme posvećeno pacijentu u bolnici mjeri se u "kratkim" minutama, liste čekanja su višemjesečne, nema nadzora nad količinom i kvalitetom rada liječnika. Ukoliko ste pretrpjeli nekakvu štetu u zdravstvenoj ustanovi RH, ako mislite da su vam kao pacijentu ugrožena prava ili zdravlje, pišite na adresu natasa.skaricic@
    slobodnadalmacija.hr

     

    Slučajevi za koje je potrebno drugo mišljenje pravnika ili liječnika bit će obrađeni uz njihovu pomoć. Sadržaj koji je, po ocjeni autorice i urednice bloga, zanimljiv za javnost može se i potpuno novinarski obraditi i objaviti u dnevniku "Slobodna Dalmacija", isključivo uz pristanak čitatelja koji je poslao priču.
Blog
petak, siječanj 11, 2008
Dragi čitatelji, obaviještavam vas da se blog "Druga pomoć" nalazi na adresi http://www.reci.hr/blogs/natasaskaricic/
natasaskaricic @ 14:06 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 3, 2008
Pozdravljam i ispričavam se zbog višetjednog odsustva s ovog bloga, osobito prijateljima liječnicima koji su se brinuli da ne smišljam neku veliku svinjariju. Ništa od toga, sve velike svinjarije već su izmišljene, a moja je novinarska mašta preskučena da bih smislila nešto što se već nije dogodilo ili što barem ne sliči nečemu već viđenome. 
Što se prijatelja liječnika tiče, jedan od meni najdražih, Asim Kurjak, osuđen je na osam mjeseci zatvora jer je slagao o uzroku smrti Dragice Ivankić, no tih osam mjeseci neće odležati u zatvoru jer će nastupiti zastara. Fascinanta mi je tuga s kojom je hrvatska javnost dočekala vijest da Kurjak neće u zatvor, kao da se cijelo vrijeme čekalo da se upravo to dogodi, a ne da bude oslobođen, netaknut, nedodirljiv, riječju, car hrvatske medicine. Taj čovjek je trideset godina preživljavao nezapamćene udare struke i javnosti i svaki put  bivao sve jači, ugledniji i moćniji, a kada je jedna sutkinja napokon smogla snage osuditi ga, svi su - razočarani!

 U očima Kurjakovih branitelja, ja sam njegov progonitelj, no uopće me ne tišti to što neće u zatvor. Naime, ja znam da je takvo što u ovoj državi nemoguće i da je velika stvar to što je uopće proglašen krivim. Znam i na koji je način ranije oslobođen i nekažnjen, čak i za isti slučaj, s kojim pravnim argumentima, u kakvom dokaznom postupku, pa mogu pri čistoj svijesti  kazati da je je oduvijek bilo jasno da je kriv, samo to nitko nije htio utvrditi. Samo ću kratko pojasniti - umirućoj Dragici na Odjelu kirurgije OB Sv.Duh  izvađena je maternica s 10-centimetarskom rupom, nesumnjivi dokaz da je krvarila zbog ozljede maternice, a Kurjak je dan kasnije pod uzrok smrti osobno potpisao da je umrla zbog preranog ljuštenja posteljice! Priča čista kao suza, no Državno odvjetništvo je 2006. godine zaključilo da nije bilo dokaza da je Kurjak svjesno počinio kazneno djelo protiv pravosuđa, odnosno da je dijagnozu svjesno falsificirao kako bi prikrio odgovornost bolnice za smrt Ivankićeve. Tek po privatnom progonu kojeg je preuzeo suprug preminule žene, sutkinja Iva Nikšić u godinu dana sudskog procesa zaključuje da Kurjaka treba osuditi.

U pet godina ova država nije kaznila Kurjaka za krađe jajnih stanica, u trideset godina nije kažnjen radi plagiranja tuđih radova; čovjek je ugledni građanin ovog društva, kongrese mu otvaraju premijeri i predsjednici, novinare koji pišu o njemu prozivaju da vode osobni rat, rat na nacionalnoj osnovi, u svakom slučaju, rat bez osnove...
Nakon što sam napokon čula "kriv je", jedina frustracija mi je što ne mogu vidjeti da je ikome neugodno što je samo jedna sutkinja u državi imala petlje reći takvo što, iako je na simboličkoj razini logično da ginekologu presudi -žena.
Nataša 

natasaskaricic @ 11:44 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 12, 2007
Na akciju "Slobodne Dalmacije" danas se javio glasnogovornik Vlade Ratko Maček, kaže da će lijek elaprase u srijedu po hitnom postupku doći na listu HZZO-a. Roditelji oboljele djece su u šoku od veselja, zahvaljuju svima koji su pomogli, nadaju se da će sada biti bolje...Za ovu prigodu neću biti zločesta, dobra je vijest, neka dobro ostane netaknuto...
Nataša 
natasaskaricic @ 09:59 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 11, 2007
"Slobodna Dalmacija" pokrenula je akciju prikupljanja novaca za lijek koji će pomoći četvero djece oboljele od Hunterove bolesti. Lijek košta oko 300 tisuća eura godišnje po pacijentu, a roditelji djece još su u travnju dobili obećanje ministra zdravstva Nevena Ljubičića da će biti stavljen na listu skupih lijekova koje financira HZZO. Kako do toga - očekivano- nije došlo, moja je novina počela prikupljati ta sredstva, jer je sve ganula priča o patnjama te djece. NIje lijepo pljuvati ruku koja te hrani, no moram reći da je bizarno da je upravo Ljubičićev HDZ odmah odlučio donirati 100 tisuća kuna. Ovo je lijepa gesta, mi je s oduševljenjem prihvaćamo, hvala vam, hvala, a sad bi bilo divno da Ljubičiću interno kažete da je zasrao gdje god je to bilo moguće. Ako stranka treba davati humanitarnu pomoć svom ministru da se ne bi javno blamirao s lažnim obećanjima, došli ste - gospodo draga - dotle da vas njegove greške koštaju u više nego doslovnom smislu. Znamo li da je isti taj tip u svom ministarskom mandatu u kojemu je samo sramotio zdravstvenu vlast, sebi osigurao tri profesorske titule, ovo 15 dana prije izbora ispada da je riječ o jednom od jačih stranačkih parazita. Ne pitaj se što možeš učiniti za svoju stranku, nego što tvoja stranka može učiniti za tebe, glavno je geslo ministra zdravstva, posve suprotno imidžu dezorijentiranog naivčine u rukama Andrije Hebranga. Ljubičić nije preveslao samo pacijente, nego sve koji su iskreno vjerovali da cijelo ovo vrijeme nema pojma što čini.
Nataša 
natasaskaricic @ 09:48 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 8, 2007
U ponedjeljak nešto prije šest ujutro banula mi je policija na vrata, po nalogu sutkinje Općinskog kaznenog suda, nakon čega sam završila u PU Trnje na četiri sata. Navodno se nisam odazivala na pozive za ročište zakazano po privatnoj tužbi jednog liječnika anonimusa s Rebra, za kazneno djelo klevete. Ovo, usput, nema veze s mozgom, jer me liječnik tuži zbog legende ispod fotografije koja je urednički posao, no sad mi je važnije nešto drugo - obavijest o podnošenju kaznene prijave i i zakazanom ročištu primila sam negdje u travnju, na adresu "Slobodne Dalmacije", a mjesec dana kasnije, na istu adresu, i obavijest o odgodi ročišta. Kojom sam se brzinom neodazivala od svibnja do studenog, u razdoblju u kojemu nije stigla nijedna nova obavijest i kojom me je brzinom hrvatsko pravosuđe privelo, po meni je fascinantno, jer tom brzinom ne privode ni daleko veće kriminalce od mene. Samo dan poslije,  slavni Asim Kurjak koji je dokazano prepisivao tuđe radove, oslobođen je sankcija pred Sudom časti zagrebačkog Medicinskog fakulteta koji nije stigao procesuirati Kurjaka prije njegovog umirovljenja, a sad - kažu - to ionako nema smisla. Zaludu je što nam je taj slučaj priskrbio međunarodni skandal i što će o njegovom epilogu pisati i British Medical Journal, jer očito je puno važnije da brzo i efikasno rješavamo unutarnje raskole, koji nastanu kad naprimjer novinar nešto napiše o liječniku s Rebra. 
U istom tjednu, taj isti Kurjak koji me je tko zna koliko puta tužio, udario je kamermana HTV-a koji je došao snimiti njegov dolazak na ročište u procesu kojim se dokazuje da je krao jajne stanice. Nitko ga nije ni moralno osudio, a kamoli priveo zbog narušavanja javnog mira i reda, jer - Kurjak je ugledni građanin ove države, a javnost i mediji su drek na šibici.
Nemam više teksta na tu temu. Ova država je smiješna ili tragična, ovisno o tome koliko ozbiljno shvaćate ovakve stvari.
Nataša

natasaskaricic @ 09:29 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, studeni 2, 2007
U zadnje četiri godine dosta sam kritizirala način na koji aktualna vlast upravlja zdravstvom, no za prizor trijumfa zbog otvaranja novog Rebra u ponedjeljak ne mogu napasti HDZ – za to se ipak treba zvati Andrija Hebrang.
Hodajući stepenicama amfiteatra na Rebru prema desecima okupljenih novinara, kamera i fotoaparata, bivši se ministar zdravstva mogao smiješiti jedino zbog zahvalnosti Svevišnjem na kratkom pamćenju, u suprotnom bi od nelagode propao već na prvom koraku, a okupljeni bi novinari pred takvim prizorom zaboravili zbog čega su stvarno tu. Hebrang bi, da nema takav dar i takvu moć, bio lice i događaj dana na otvaranju bolnice, jer bi mu tu – valjda – bio kraj kao zdravstvenom političaru, a takav se događaj s pravom stavlja u red veličine čuda.
Da podsjetim zašto: preuzimajući zdravstvo od koalicijske vlasti, Hebrang je javno pomeo projekt Rebro, a prema svim njegovim autorima ponio se kao španjolski inkvizitor. Tri ključna trenutka, prvi u kojemu Rebro naziva Rebrovcem, drugi u kojemu najavljuje kaznene prijave protiv koalicijske administracije i treći, u kojemu mediji dva dana snimaju smjenu Josipa Paladina kao da je riječ o padu Causescua, pamte se kao prizori prave odmazde, nezapamćeni za tako decentnu i ideološki neutralnu temu kao što je zdravstvo. Njegova se stranka, naravno, nije petljala u takve poteze, kao što se i inače ne petlja u Hebrangovo izazivanje incidenata, ovaj put ne razmišljajući o tome da nema natrag i da će jednog dana sami presijecati vrpcu pred novootvorenim objektima na Rebru. Drugim riječima, da će kad-tad kusati njegovu kašu.
Zato moram ponoviti: da bi se Kosorica, Ljubičić i ostali HDZ-ovci predizborno nadimali zbog otvaranja najslavnijeg projekta opozicije u zdravstvu s kojim su prethodno pomeli podove, treba imati nešto deblji obraz, no Hebrangu treba daleko više od toga da bi iskazao ponos na Rebru. Treba mu potplata od «martensice». No, kako sam već rekla, on se vjerojatno neće ni sjetiti zašto ja ovako mislim, a čak i ako se sjeti, uvijek mu ostaje slavna kvota od deset posto za takozvano negovorenje istine u koju, za predizborne potrebe, može strpati cijeli KBC Zagreb.
Nataša

natasaskaricic @ 10:14 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 25, 2007
Neki sam dan bila na premijeri Mooreovog filma Sicko koji se bavi američim zdravstvom, mada je bolje reći - njegovim žrtvama. Naime, Moore nije napravio ozbiljan istraživački posao koji bi pokazao kako se američkom narodu dogodilo baš takvo zdravstvo, tko je donosio zakone i kakvi su to zakoni, koje su poluge moći medicinskog i osiguravateljskog lobija u SAD-u, a nije ni dotakao pitanje moći farmaceutske industrije čiji su centri upravo u Americi. Sve u svemu, film je jedan ljevičarko-utopistički uradak prepun opravdane mržnje prema kapitalističkim centrima moći, ali i infantilnog sentimenta prema socijalnom zdravstvu, što funkcionira dramaturški, ali ne donosi ozbiljnije uvide u to kako medicinska industrija manipulira cijelim svijetom. Ali žrtve...žrtve su nešto strašno i Moore je pronašao nekoliko fantastičnih primjera koji pokazuju kako liječnici (sve su to liječnici) doslovno i svjesno ubijaju svoje pacijente, postavljajući im administrativne prepreke za liječenje koje se igradio američki sustav. 
Pitanje je, naravno, bi li se i u nas dao napraviti isti takav film: naravno da bi. Kontekst bi bio sasvim drugačiji, sasvim drugi ljudi i sistemi bili bi imenovani kao egzekutori, no žrtve bi bile jednako teške i nosile bi jednako dramatične priče.  Želim istaknuti samo jedan primjer, jer se našao i na ovom blogu. Prije nekih mjesec dana, "Slobodna Dalmacija" je pokrenula, a Nova TV nastavila, priču o dvije žene koje se GUŠE bez lijeka koji košta 32 tisuće kuna mjesečno, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje im ga ne odobrava mjesecima, također zbog administrativnih prepreka. Nakon dva napisa u medijima, Novoj TV javio se Batman-Hebrang, kaže, ima spasonosno rješenje - lijek će hitno u proceduru stavljanja na listu. Ja u "SD" napišem da su žene spašene zahvaljujući medijima, a odmah idući dan stiže mi demantij iz HZZO-a u kojemu me proglašavaju samoreklamerom, kao, pušem se da sam spasila život ženama, a oni su to ODAVNO namjeravali riješiti. Taj sam tren pomislila kako mi se stvarno živo jebe za njihov demantij, nek ispadnu heroji, važno da su ovim dvjema jadnicama dali to što im pripada, ali ne lezi vraže, stvar ima i nastavak. Protekli tjedan pacijentice plaču: njihov lijek uopće nije ušao u postupak uvrštenja na listu! Naravno, kamere su se ugasile, Hebrang je već u studiju skinuo zaštitnički plašt i odjurio u srebrnom merecedesu, zadovoljno trljajući ruke jer nas je sve, da prostite, zajebao...
Ponavljam, te žene bez tog lijeka ne mogu disati...
Hoću reći, jednako smo pokvareni i mi navodno socijalno osjetljivi i oni koji otvoreno priznaju bešćutnost. Kroz ovaj se sustav lakše provući (vezama, mitom, itd.) nego kroz američki, financijski je manje teško, no lica ljudi kojima nitko ne želi pomoći ista su, nažalost. 
Da završim, mogla bih snimiti filmo tome, baš me zanima tko bi ga u Hrvatskoj financirao.
Nataša 
natasaskaricic @ 10:54 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, listopad 19, 2007
Vrlo malo znam o tome čime se kolega Željko Peratović bavio na svom blogu, osim u načelnom smislu, dakle, o kojim se temama radi. Razlog je u tome što gradim priličan prijezir prema svom tom smeću koje se vrti oko pitanja ratnih zločina, tajnih službi i čistog kriminala, a s druge strane prilično dobro znam što sve čovjek treba prolaziti i u kakvom mentalnom okruženju treba ispijati kave, da bi uopće radio taj i takav novinarski posao. Posebno mi, pak, ide na živce činjenica da jedna mala, smiješna, po svemu zaostala zemlja, još uvijek živi na takvim pričama, potpuno nesvjesna da je život negdje drugdje, u tri pizde materine daleko od tajnih agenata koje svi prepoznaju na ulici... Međutim, netko se time mora baviti, a dokaz tome je i ovaj strašan, mračan upad policije u medije koji je počeo - gle jada - na čovjeku koji je bloger, nezaštićen nekom velikom medijskom kućom, radnim ugovorom ili financijskom snagom. Poslije su krenuli na Novu TV, što je Mirjana Hrga ispravno nazvala cirkusom: vjerujem da u 2007. godini novinari kojima jake snage MUP-a upadnu u redakciju, prije svega posegnu za kokicama i šećernom vatom, sjednu na prvi klimavi stolac i čekaju da klaun izriga vatru. Šta drugo, molim vas? Tko bi normalan u 21. stoljeću, u zemlji koja pregovara s EU-om, pomislio da se tu događa nešto ozbiljno?
Jedini Peratović to smije, a da ga se ne proglasi ludim: ako sam dobro shvatila, policija mu je upala u stan i pred čitavom obitelji oduzela sve komunikacijske sprave u stanu, uključivši mobitel, a da ni danas ne znamo zbog kakvog to velikog sranja. Kakvo sranje uopće može biti u, ponavljam, 21. stoljeću, toliko godina nakon rata, u zemlji koja sigurno ne sprema izradu biološko- kemijsko-nuklearnog oružja, napad SARS-om na japansku podzemnu ili saznanja o naletu vanzemaljaca u području Gorskog kotara? Što mi, jadni, imamo tako važnog da bi vrijedilo umlatiti intimu jednog novinara, osim - oprostite na iskrenosti - eventualnog kriminala ove ili one vrste kojeg je čovjek eventualno otkrio? U tom slučaju, Peratović će toliko lako sudski dokazati da je istupao u interesu javnosti, da novinari ovaj put neće stići ni izgovoriti "kokice". 
Ponavljam, ne poznam Peratovića, niti znam koja ga je točno priča dovela do ovoga, no za mene je jučer bio dan žalosti.  Ne samo zbog Peratovića, nego zbog dubokog uvjerenja da je njegovo uhićenje samo simptom velikih problema u kojima se danas nalaze novinari koji se bave pravim anomalijama ove države.
Nataša

natasaskaricic @ 09:40 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 18, 2007
Na adresi http://portal.connect.znanost.org/content/view/2283//  eksplodirala je tema o nabavci magnetske rezonancije za Medicinski fakultet u Zagrebu; oduševljena sam činjenicom da znanstvenici izvrsno razumiju ogroman anti-korupcijski potencijal ove priče, što primarno nije njihov posao. Pogotovo je to značajno s obzirom da se ostali mediji i profesionalci u praćenju korupcijskih priča ne javljaju, iako se, po mom iskustvu, radi o jednoj od najvećih i najjasnijih korupcijskih afera u zdravstvu od afere Shimadzu. Budući da se u moru postova na Connectu našao i jedan koji nastoji objasniti kako je pri kupnji MR-a sve bilo legalno, evo i moje skromne pomoći connectovcima u polemici s takvim argumentima:
1. Autor posta navodi da je Neuron NEPROFITNA ustanova, te izvodi tautološki zaključak da kao takva nije imala profita. Autor se mora educirati o složenijim postupcima zaključivanja, naročito ako je riječ o znanstveniku: dakle, Neuron jest neprofitna javna ustanova, a kao takva bi, prema Zakonu o ustanovama, svu dobit trebala prenositi na svog osnivača, u ovom slučaju Centar za kliničku primjenu neuroznanosti. Prema istom zakonu, cjelokupno poslovanje javne ustanove mora biti dostupno javnosti, pa tako i financijska izvješća. U prvom redu, direktorica Neurona Helena Šarac odbila je dati "Slobodnoj Dalmaciji" financijsko izvješće o poslovanju "Neurona", čime je nedvojbeno prekršila zakon. Drugo, statut "Neurona"  predviđa da ustanova dobit zadržava sebi,  što je također protuzakonito. Ako su oba pravna okvira za financijsko poslovanje zanemarena, sljede pitanja zašto i kakve su posljedice: to bi trebao odgovoriti USKOK, no ne zaboravimo da se USKOK bavi kaznenim djelima koje treba činjenično utvrditi i dovesti u vezu s određenim osobama. Nadležne znanstvene, zdravstvene, upravne, inspekcijske i ostale institucije, međutim, imaju na raspolaganju svoje vlastite mehanizme kojima se ustanovi kršenje pozitivnih propisa iz njihove nadležnosti (dakle, ne po Kaznenom zakonu), a zatim i procesuira. 
Ovo je možda od pomoći connectovcima koji dvoje treba li znanstvena zajednica nešto poduzeti u ovom slučaju, unatoč USKOK-ovoj akciji. 
2.  Autor tvrdi da je najopasnija teza da se kod "Neurona" radi o nečem privatnom. Ne shvaćam za koga je to opasno i zašto se koristi riječ opasnost, a pogotovo s obzirom da smo od početka razjasnili da se ne radi o privatnoj ustanovi. Radi se, kako sam već objasnila, o pravnoj prevari: "Neuron" je javna ustanova koja krši pravila poslovanja javne ustanove, i to na način da se u stvarnosti ponaša kao privatna ustanova. 
3. Autor detaljno analizira postupak nabavke MR-a za "Neuron", mudro zaobilazeći samo jednu nepobitnu činjenicu - Povjerenstvo Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta ocijenilo je da će aparat sa šest posto kapaciteta služiti znanosti,  MZOS unatoč tome daje 4,2 milijuna kuna iz sredstava za ulaganja u znanost! Ovdje se treba zaustaviti i tražiti jasan odgovor - tko je to odlučio?
Evo ga, nadam se da sam pomogla u rasvjetljavanju bitnih elemenata u ovoj priči, a na nebitne (tko s kim jede janjetinu, tko je dio kojeg klana, čija je znanstvena taština veća) ne bih gubila vrijeme, što preporučam i ostalima koji se bave ovom temom. 
Nataša 

natasaskaricic @ 09:18 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, listopad 16, 2007
Od jučer pratim jedini medij koji je ozbiljno shvatio priču o kupnji magnetne rezonancije za Medicinski fakultet u Zagrebu - Connect portal hrvatskih znanstvenika. Zahvalna sam svima koji shvaćaju značaj činjenice da netko zloupotrebljava državne novce za privatne interese, jer se - po definiciji - radi o korupciji, a korupcija je navodno nešto protiv čega se borimo u ovoj državi. U slučaju kupnje MR-a, voljela bih da connectovci  razmotre sljedeća pitanja:

1. Kako je moguće da država da 4,2 milijuna kuna namijenjenih ulaganju u znanost, za kupnju aparata koji sa 6 posto kapaciteta služi znanosti?

2. Tko je donio takvu odluku?

3.  Zašto "Poliklinika Neuron" kao javna ustanova ne daje javnosti na uvid izvještaje o svom financijskom poslovanju?

4. Zašto "Poliklinika Neuron" po svom statutu svu dobit zadržava sebi, iako bi po Zakonu o ustanovama dobit trebala proslijeđivati svom osnivaču?

5. Gdje je išla dobit "Neurona" od 1999.godine?

7. Zašto država financira polikliniku koja u praksi funkcionira kao privatna ustanova?

Evo, to su ključna pitanja za Connect, ostale medije i,naravno, USKOK. Ja imam odgovore, ali ja nisam dovoljna da se stvari napokon riješe. 
Nataša
natasaskaricic @ 09:22 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.